Znanost potvrđuje - treba jesti u društvu
Najnovija istraživanja znanstvenika s Oxforda pokazuju da čin dijeljenja obroka može smanjiti rizik od depresije i demencije.
„Mi ne sjedamo za stol da bismo jeli, nego da bismo jeli zajedno.“ Plutarhov citat iz 1. Stoljeća, od samog početka vodilja Festivala Taste the Mediterranean, pokazao se aktualnijim nego ikad u svjetlu najnovijih znanstvenih istraživanja koja pokazuju da čin dijeljenja obroka – može smanjiti rizik od depresije i demencije. „Dijeljenje obroka ključan je mehanizam za zbližavanje, izgradnju povjerenja i povezivanje s drugima”, kaže Jan-Emmanuel De Neve, profesor ekonomije i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu u Oxfordu. Jedna od najstarijih ljudskih praksi: zajedničko blagovanje, odnosno čin jedenja u društvu drugih ima značajan utjecaj na našu dobrobit, može smanjiti rizik od depresije i štititi nas od demencije.
Nažalost, zbog sve veće izoliranosti u suvremenom svijetu takva je praksa postala rijetkost.
Studije provedene u Kini i u Japanu otkrile su broj osoba koje sjede zajedno za stolom za vrijeme objedovanja jasno pokazuju koliki je nečiji rizik od depresije. Štoviše, ljudi koji jedu sami imaju pet puta veću vjerojatnost za razvoj simptoma depresije nego oni koji redovito jedu u društvu. A osobe koje redovito jedu same imaju smanjen volumen mozga u ključnim područjima povezanima s kognitivnim funkcijama. Istraživači su upozorili da bi ih taj neuronski pad na kraju mogao predisponirati za demenciju.
U prosjeku, Japanci dijele manje od četiri zajednička obroka svaki tjedan. U Velikoj Britaniji i SAD-u ta je brojka oko sedam do osam, dok se u Italiji približava devet.
Italija je poznata po svojoj kulturi prehrane koja potiče druženje. Slično je i u ostalim mediteranskim zemljama čijim je kuhinjama UNESCO dodijelio status nematerijalne kulturne baštine, istaknuvši ključnu ulogu koju obroci imaju u „povezivanju s obitelji i zajednicom, bilo kod kuće, u školama ili putem festivala, svečanosti i društvenih okupljanja”.
Zaključak znanstvene studije kaže da bi jednostavna promjena prehrambenih navika, povezivanje s drugima, zajedničko objedovanje i razgovori tijekom obroka mogli učiniti čuda za naše tijelo i naš mozak. Osim većeg uživanja u hrani, mogli bi pružiti i dodatnu mentalnu stimulaciju koja održava mozak aktivnim i u starijoj životnoj dobi, a mogli bi čak i produljiti naš život.
